|
Odlomak iz knjige str. 111-113 IV Sada sam definisao dva suštinska elementa sistemske teorije međunarodne politike – strukturu sistema i njegove međudejstvujuće jedinice. Time sam se jasno udaljio od uobičajenih pristupa. Kao što smo već videli, neki naučnici koji upotrebljavaju sistemske pristupe međunarodnoj politici sistem shvataju kao proizvod interakcije njegovih jedinica. Oni, međutim, ne uspevaju da razmotre to da li nešto sa nivoa sistema utiče na te delove. Drugi teoretičari sistema, kao i istraživači međunarodne politike uopšte, povremeno pominju to da u obzir moraju biti uzeti efekti međunarodnog okruženja. Međutim, oni brzo prelaze preko toga kako to treba uraditi i svoju pažnju vraćaju na nivo međudejstvujućih jedinica. Većina istraživača, bez obzira na to da li slede ili ne slede sistemski pristup, o međunarodnoj politici misli onako kao što je prikazano na slici 5.1. Države koje svoje spoljašnje efekte generišu iznutra označene su kao N1,2,3. Države koje deluju spolja i koje su u interakciji sa drugim državama označene su kao X1,2,3. Na slici nisu prikazane nikakve sistemske snage i faktori.
Pošto su sistemski efekti očigledni, međunarodnu politiku treba posmatrati kao što je prikazano na slici 5.2. Struktura međunarodno-političkog sistema predstavljena je krugom. Ona utiče, kako to strelice pokazuju, i na interakcije država i na njihove osobine.1 Iako se pokazalo da je struktura kao organizacioni koncept često neuhvatljiva, njeno značenje može biti vrlo jednostavno objašnjeno. U isto vreme države zadržavaju svoju autonomiju i stoje sa drugim državama u odnosu koji može biti specifikovan. One formiraju neku vrstu poretka. Da bismo pokrili to predinstitucionalno stanje, možemo koristiti termin „organizacija”, pod uslovom da o organizaciji mislimo kao o ograničenju, i to na način na koji je o njoj mislio Ros Ešbi (1956, pp. 131). Pošto se države ograničavaju i sputavaju jedna drugu, međunarodna politika može biti posmatrana kao rudimentarna organizacija. Struktura je koncept koji nam omogućava da kažemo koji su očekivani organizacioni efekti, na koji način su strukture i jedinice u interakciji i kako utiču jedne na druge.
Ukoliko strukturu
shvatimo na način na koji sam je ja definisao, moći ćemo da razlikujemo
promene na nivou jedinica i promene na nivou sistema. Ako se neko koncentriše
na očekivane efekte različitih sistema, onda mora biti u stanju da razlikuje
promene sistema od promena koje se dešavaju unutar njih. Navodni teoretičari
sistema smatraju to izuzetno teškim. Trodelna definicija strukture omogućava
razlikovanje sledećih vrsta promena: 1) Iz slike 5.2 nije izostavljeno ništa bitno, osim nekih komplikacija. Puna slika uključivala bi, na primer, koalicije koje se mogu formirati na desnoj strani. |
|
Knjiga
se moze naruciti na krug.avala@sbb.co.yu
Telefon: (011) 240 14 33